AT

You can add a little bit of text to this space, by adding it to the "Page Excerpt" field on the Page > Edit pane.

Autogeni trening (AT) je relaksacijska tehnika razvijena od strane njemačkoga neuropsihijatra Johannesa Schultza, a objavljena 1923. godine. Podlogu razvoja autogeni trening našao je u psihoanalitičkoj paradigmi. Ako pokušamo komparirati autogeni trening s hipnozom (poznatom psihoanalitičkom tehnikom) onda bi ove dvije tehnike imale dosta toga zajedničkoga. Naime autogeni trening koristeći autosugestiju provocira one senzacije koje su popratna pojava hipnotičkoga transa.

Danas je AT vrijedna tehnika relaksacije u kliničkome djelovanju brojnih psihijatara i psihologa, ali i dio svakodnevnice brojnih ljudi koji upražnjavaju ovu tehniku kao model uspješnoga suprostavljanja svakodnevnome stresu te upoznavanja mehanizama na koji utječu na naše ponašanje.

Teorija stresa kao takva dobro ja poznata i istražena u znanstvenome smislu, no stres kao pojam postao je i dio svakodnevoga vokabulara prosječnoga čovjeka.

Ipak koliko god smo izloženi medijskim raspravama o stresu te i samoj kolokvijalnoj komunikaciji među nama bliskim ljudima o istoj temi, stres i dalje ostaje prilično nepoznata pojava prosječnom čovjeku. Ono što ćemo neupitno zamjetiti  su posljedice djelovanja istoga, a posljedice su brojene i raznovrsne.

Bitno pitanje jeste možemo li i kako zauzdati stresne reakcije?

Odgovor na ovo pitanje svakako nije jednoznačan, ali jamačno možemo utjecati na promjenu vlastitog ponašanja i percepcije stresora (čimbenika koji izazivaju stresnu reakciju). Izvrstan način za samorazvoj i dovođenje novoga balansa u vlastiti život jeste prakticiranje autogenoga treninga. Dnevnim vježbanjem  AT-a dovest ćemo mentalnu smirenost i jasnije sagledavanje problema i prepreka u svoj život- bitnih preduvjeta za prevenciju razvoja stresnih reakcija.

Sama tehnika se bazira na autosugestiji sto je izrazito bitna činjenica, jer na taj način isključujemo mogućnost potencijalno nesvjesnih poruka onih koji nam sugestiju predaju kao sto je to slučaj kod provođenja hipnoze.

Najčešće se relaksacija upražnjava ujutro po buđenju kao priprema za miran početak dana, pred počinak kao uvod u san te u podne. Uči se u grupama ili pojedinačno,a svega nekoliko tjedana je dovoljno da se usvoji sama metoda. Tijekom vježbanja ponavljaju se određene autosugestije , te se koriste vizualizacije koje vježbača uvode u stanje relaksacije. Sam položaj korišten tijekom vježbanja je prilagodljiv (sjedeći, ležeći, položaj za meditaciju…) iako je najčešće korišten ležeći položaj na leđima.

Ponavljane autosugestije su slijedeće:

Mir, potpuni mir!

1. (TEŽINA) Moja desna ruka je potpuno, ugodno teška! (6 x)

Mir, potpuni mir!

2. (TOPLINA) Moja desna ruka je potpuno, ugodno topla! (6 x)

Mir, potpuni mir!

3. (DISANJE) Dišem! (6 – 12 x)

Mir, potpuni mir!

4. (SRCE) Moje srce kuca mirno (snažno) i ritmično! (6 x)

Mir, potpuni mir!

5. (TRBUH) Trbuhom mi struji ugodna toplina! (6 x)

Mir, potpuni mir!

6. (ČELO) Čelo je ugodno svježe! (6 – 12 x)

Mir, potpuni mir!

Ove sugestije se uče postepeno kao i razvoj senzacija u pojedinom dijelu tijela. Same rečenice su tako strukturirane da potiču ulazak u relaksaciju, ali i da ne izazovu potencijalno neželjene posljedice.

Završetak vježbanja prati aktivacija mišića nogu i ruku te otvaranje očiju, ili ako se radi prije spavanja ulazak u san.

Iako je AT gotovo bez kontraindikacija i mogu ga koristit sve dobne populacije, zdravi, ljudi s različitim psiho-somatskim problemima ipak postoje određena stanje ili problematika kod koje je potrebno modificirati ili ne koristiti autogeni trening. Tako AT nije preporučljiv kod određenih infekcija miokarda, dijabetesa, težih psiholoških poremećaja kao što je shizofrenija, glaukoma, alkoholizma, zloporabe droga ili epilepsije.

Pored dobro rasprostranjenih i poznatih tehnika relaksacije ko što su vježbe disanja, yoga, meditacija, biofeedback, progresivna relaksacija, vizualizacijske tehnike i brojnih drugih, autogeni trening je jednako dobra i kvalitetna tehnika.

Prednost  AT su dokazane brojnim kliničkim istraživanjima, a napose i meta analizama rezultata. Ono što je ipak najvažnije jeste da brojni korisnici autogenog treninga svjedoče o poboljšanju mentalnoga i fizičkoga zdravlja, lakšem nošenju sa stresom i novoj harmoniji u vlastitome životu.

Literatura:

1. Friedhelm Stetter and Sirko Kupper (2004). A Meta-Analysis of Clinical Outcome Studies . Volume 27, Number 1 (online).

2.Miach R. Sadigh (2001). Autogenic Training: Autogenic Training: A Mind-Body Approach to the Treatment of Fibromyalgia and chronic pain syndrome. The Haworth medicalo press. NY.

3. Schultz, Johannes H.; Luthe, Wolfgang (1959). Autogenic training: A psychophysiologic approach to psychotherapy. Oxford, England: Grune & Stratton. (1959). xii, 289 pp

4. Vladimir Gruden (2004). Autogeni trening, vježbom do sreće. Erudit, Zagreb.

reply

You must be logged in to post a comment.